27.06.2017 | 20:22
Zdravac kaže:
No, aka ništa, smayi se mora priznati dosljednost, jer mišljenje nije promjenio ni nakon 3 godine
www.newyorker.com/magazine/2017/02/27/wh...ont-change-our-minds
Svi ćemo se složiti da su banke postupile nemoralno,
Oko toga se nismo niti sporili, nikad. Nažalost, u današnjem vremenu, financijski sustav je cijeli jedna moralna kaljuža.
ali postoji nekoliko činjenica na kojima bih se zadržao, pa ako možete dati svoje mišljenje jesu li banke uistinu postupile po zakonu;
1.) Osobno sam uzimao (zajedno sa suprugom) stambeni kredit u CHF u HYPO (sada Addico) banci
2.) Prema primanjima mogli smo uzeti daleko veći kredit od traženoga
3.) "Kreditni agent" u banci nam je jasno i glasno rekao da je jedini kredit, Koji će nam biti prihvaćen i odobren, je ovaj famozni u CHF. To izjavljujem pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću. Dakle, bilo je uzmi ili ostavi
Sjećam se da si i onda to bio napisao i da sam ja odgovorio da ne znam nikog tko je bio u takvoj situaciji (i složio sam se i tada da to ne može biti u redu). Upravo me ta informacija i ponukala da se kroz to vrijeme intenzivnije raspitujem upravo na tu temu, i ja zaista nisam, aktivno tražeći, našao na još jednu osobu koja je uzela kredit u CHF, a da im nije bio nuđen i neki drugi.
Vjerujem ti, naravno da ste bili u takvoj situaciji, i slažem se da je to, ne znam... utuživo, u najmanju ruku.
4.) Nitko nije pištolj uperio u nas, i nije nas natjerao, ali opet ponavljam da je bilo uzmi ili ostavi.
5.) također, "referent" nas JE upoznao sa rizikom promjenjive kamate, i mogučnošću izmjene anuiteta, prema promjeni tečaja. (pod "upoznao", mislim da je točno tako i rekao. "Kamata je promjenjiva, a na visinu anuiteta utječe i tečaj na dan dospijeća anuiteta".
6.) također odgovorno tvrdim da nas NIJE obavijestio koliko je realno da promjena tečaja ode u extrem. Nijednom svojom izjavom nije dao naslutiti da bi se to moglo dogoditi.
Osim elementarne činjenice da se to uvijek MOŽE dogoditi (svjestan sam da su ljudi imali fokus na drugim problemima pa su ovaj percipirali u kategoriji "pa da, može mi pasti i klavir na glavu dok idem ulicom"
), ja sam ipak uvjeren da obični šalterski službenici po bankama zaista i nisu imali ni uvida, ni znanja u nekakva dugoročna kretanja (kao što je lijepo ilustrirao Tino). Uostalom i među njima je dosta onih koji su se za*ebali kreditom u CHF, samo što su si to "preko veze isposlovali" čim je krenulo s*anje.
7.) Po pitanju točke 6, očito je informiranje bilo prepušteno nama samima, nekim drugim izvorima
Kao i uvijek u životu. Moj partner u firmi je bio ugazio u CHF kredit, što se kaže tu kod nas na moru, ko ugor na smrdljivu ješku. Pričali smo o tome par puta. On sam kaže da ne zna zašto je to tako - kad kupuje auto, proučava, raspituje se i konzultira naokolo mjesecima, a u ovo je utrčao na temelju "savjeta" tete sa šaltera. Jbg. :usnure:
8.) Kredit otplačujemo REDOVNO već 12 godina (ostalo je još 8god)
9.) konverzija u eure je bila, a sadašnja kamatna stopa je 7.5 % godišnje
10.) Činjenica govori da ćemo na kraju proći ZNATNO LOŠIJE (financijski), nego da smo odmah uzeli kredit u eurima, odnosno, otplatiti ćemo znatno veći iznos
Dakle, ako mene pitate, pravni temelj gdje je HNB trebala reagirati, a NIJE, su točke 3, a pogotovo točka 6.
Slažem se s tobom da je po pitanju točke 3 NETKO trebao reagirati, odnosno da si u tom trenutku trebao ti (i svi ostali u takvoj situaciji) to nekom prijaviti i istjerati na čistac. Bilo to neko tijelo Ministarstva financija, Državnog inspektorata, ili HNB. Pa čak i da si (ste) krenuo od neke udruge za zaštitu potrošača i/ili nekih novina, stvar bi se možda nekamo pomakla.
Da li sam ih ja osobno trebao tada prijaviti HNB-u - Vjerojatno jesam, ali to je kasnije učinila udruga Franak, pa opet nisu ništa poduzeli, ili jesu, ali tek nakon ogromnog pritiska javnosti i političke kritike.
Da se ne ponavljamo sad, ja najiskrenije vjerujem da to nije posao HNB. Što ne znači da ovaj konkretan slučaj nije ničiji, ali ja smatram da njihov nije.
EDIT;
Pravno, mislim da točka 3 i 6 dokazuju namjernu obmanu klijenata, što stvara pravni temelj za reagiranje.
Nije to dovoljan dokaz NAMJERNE OBMANE. To je i dosta teška optužba. Namjerna obmana je bio onaj čuveni "financijski inženjering" s početka devedesetih. Dakle, ako ZNAŠ da će se dogoditi nešto loše, a to od klijenta skrivaš ili mu čak lažeš da neće, to je namjerna obmana.
Ovdje, što god danas netko pričao, nitko nije ZNAO da može poći loše, ali je svakako svima upućenima bilo jasno da postoji značajan rizik.
Ilustrativno - ja imam teren za kojeg pouzdano znam da ne može dobiti građevnu dozvolu jer sam pokušavao nebrojeno puta bezuspješno i postoji cijeli niz zapreka. Prodam ga tebi i pri tom ti to ne kažem iako sam svjestan da ga kupuješ s namjerom gradnje. To je namjerna obmana, AKO MI DOKAŽEŠ da sam znao da ti namjeravaš graditi na njemu (inače ne).
Ako pak ja imam teren za kojeg nisam nikad ni pokušao ishoditi građevnu dozvolu, ali znam da bi s tim moglo biti problema jer još nije donesen DPU pa se ne zna gdje će biti granica zelenog pojasa, i to ti prilikom prodaje zatajim, to nije namjerna obmana, jer ni ja nisam raspolagao nikakvim deciranim informacijama.
Razlog zašto je reagiranje izostalo u vidu zabrane kredita, potrebno je tražiti u ucjenama banaka prema državi, i spregu politike i bankarskog sektora, odnosno potrebe punjenja proračuna bankarskim novcem!
Ja pak smatram da u trenutku kad je to počelo nije bilo neposrednog opravdanja da se (ako uopće postoji pravni temelj za to) zabrani kredite u CHF. Sama statistička vjerojatnost rizika, pa čak i neka analitičarska prognoza ne može biti temelj za takvu zabranu. Dovraga, ne samo da postoje, nego su i vrlo uvriježene i puno rizičnije financijske transakcije.
Na kraju se, nažalost, sve svodi na "standard disklejmer", kao ono na kraju u reklamama za lijekove. Kad kupuješ lijek, posavjetuj se s liječnikom ili ljekarnikom. Kad dižeš kredit, posavjetuj se s nekim stručnim.