29.12.2018 | 14:19
Ja ipak ne bih uspoređivao bespoke termoenergetsko postrojenje od 600-njak MW s jednim drekmotorčekom s unutarnjim izgaranjem. Ovo su razlozi:
a) ovim postrojenjem upravljaju vrhunski stručnjaci, a ne polupriučeni korisnici (čast iznimkama)
b) sasvim sigurno to postrojenje itekako ovisi o ulaznim parametrima koji ovise o mjestu gdje radi
c) postrojenje radi u nekom stacionarnom (ili barem pseudostacionarnom) režimu nazivne snage za koju je projektirano (kad smo već kod toga, uvijek me zanimalo koje je startup vrijeme jedne takve termoelektrane nakon remonta od okretanja ključa u kontakt bravi do postizanja nazivne snage i koji je odziv na promjenu opterećenja u smislu da odjednom svi uključimo rol u kući ili nešto slično?)
d) kod tako velike snage promjena bilo kakvog parametra i za jedan promil (recimo, ogrjevna moć goriva koja se koristi, nakon ruske nafte došao je tanker arapske pa onda južnoameričke) je i itekako mjeriva, pretpostavljam. Jer jedan promil od 600 MW je još uvijek itekako nezanemarivih 600 kW
Pogledajmo sad motore koje koristimo: oni kad izađu iz tvornice moraju raditi od Skandinavije do Grčke i Španjolske (u smislu klimatološke razlikovitosti) pri temperaturama od -40C do +50C (recimo). Rade gotovo uvijek u nekom području djelomičnog opterećenja izrazito promjenjivog karaktera s učestalim gašenjima i pokretanjima. Kad jednom izađu iz tvornice, zapeli su kod vlasnika koji mogu biti picajzlasto precizni u održavanju kao Davor ili ja, ili mogu doći u ruke nekom tko na upit koji auto voziš odgovara 'bijeli s ratkapama' i ne brine o njemu niti malo, baš kao što ni ja brinem o svojoj perilici za rublje. Tu više nema Smayee the stručnjaka da svakih nekoliko dana malo podesi izgaranje i proces pregrijavanja pare, ili da uskladi to kaj Podravka povećava regulirano oduzimanje turbine svaku noć dok peku krafne i kuhaju krastavce, a preko dana se pojačava neregulirano oduzimanje pare za grijanje stanova u Utrinama, Dugavama, Sopotu i Zapruđu koji su spojeni na vaše postrojenje. Jasno, ljeti toga nema, jer se nitko ne grije, osim bazena...
I sad ti moraš složiti neki program koji će upravljati radom tog motora, usputno moraš zajebati i ove zadužene za okoliš pa da to izgleda prihvatljivo od Atlantika do Urala. Usputno, moraš obuhvatiti opadanje performansi injektora koji s vremenom više nisu onako precizni kao kad su bili novi, malo slabije prednabijenje turbine, gubitak kompresije u samom motoru itd itd. Jasno da ćeš si ostaviti nekakve margine po svim tim pitanjima da bi to sve funkcioniralo na 200.000 km, jer nemaš godišnje remonte kao u termoenergetskim postrojenjima poput ovog kojeg si spomenul.
Jasno da se sve može poboljšati, uvijek je tako bilo. Drugo pravilo strojogradnje to i kaže: sve se može poboljšati, ako cijena nije bitna.
Tako da svaki remap koji je usmjeren k povećanju performansi znači zadiranje u sve te margine i faktore sigurnosti koji su ostavljeni u cijelom sustavu uz mogućnost onih čudnih interakcija koje sam spominjal prije.
A budući da se svi ionako voze u području DJELOMIČNOG opterećenja, po meni je onda rizik takvog zahvata neopravdan, jer tražiš od motora da bude jači nego prije, a ni prije nisi koristio njegovu snagu u potpunosti.
Na kraju sve dođe na naplatu. Evo, Porsche 919 Hybrid koji je dobil 3 puta za redom LeMans je opremljen dvolitrenim V4 motorom koji je u specifikaciji za LeMans daval cca 500-njak KS. Kad su se povukli iz LeMansa odvrnuli su motor do kraja na 720 KS. E, ali sad je njegov životni vijek nekoliko stotina km i ne bi mogao odvesti LeMans (gdje se za 24 sata prolazi nekoliko tisuća km).
To je poanta. I zato sam postal onaj link gore da svakom postane jasno koliko je komplicirano upravljanje radom modernih motora i da to nije baš šuk-žuk 3-4 klika i 5 minuta posla.
Sasvim sigurno proizvođač zna i može bolje, ali kad se sve skupa zbroji i oduzme, ovo što se prodaje predstavlja optimum. Bar ti znaš da suma parcijalnih optimuma nikad nije optimum cijelog postrojenja ili proizvoda