25.03.2020 | 22:29
Bertone kaže:
Ti si neki optimist? Nisi gledao/slušao danas presicu u 9,00?
Znaš kako ide ona stara:
Pesimist vidi mrak tunela
Optimist vidi svjetlo na kraju tunela.
Realist shvaća da je to svjetlo - svjetlo lokomotive koja juri prema njima.
Napisao sam "u nekom normalnijem ritmu", odnosno "ako dočekamo ljeto u režimu propusnica itd.". Ne mislim kako će ovo ljeto biti igdje blizu normalnom hrvatskom ljetu, ali se nadam (računam) da će biti manje nenormalno nego što je ovo trenutno stanje.
Ako ne bude, korona virus će nam biti najmanji problem. Imam dojam da većina vas radi u nekim firmama koje su dovoljno velike da ne postoji izravna uzročno-posljedična veza između onog što smo privrijedili i onog što primimo kao plaću početkom idućeg mjeseca pa onda mislite kako to ništa nije bitno jer nam prijeti pandemija.
Ja se slažem da je zdravlje bitno i da moramo postići da se širenje zaraze uspori. Ali ako se to ne dogodi dovoljno brzo, pa svima zaškripe plaće (jer pomoć koju naša vlada nudi gospodarstvu nije na razini da može ni približno amortizirati više od 2 mjeseca neaktivnosti), mislim da će većina vas koji ste sad spremni svakog tko se ode šetati po Učki (figurativno) objesiti o prvo stablo - ipak shvatiti da ovakav set prioriteta ne može dugo opstati.
Ali, da odgovorim na pitanje - da, u ovom slučaju ipak jesam optimist. Znanstvenici - virolozi kažu da je taj soj virusa (corona) osjetljiv na temperaturu i da na višim temperaturama zraka gubi sposobnost preživljavanja van ljudskog organizma. Ako je tome tako, i ako pred nama nije ekstremno hladno proljeće, imamo se pravo nadati da će epidemija splasnuti s toplijim vremenom, slično kao i gripa.
Možda se neki od vas sjećaju - u zimi 2003/2004 bila je velika frka sa SARS-om u Aziji. Epidemija nije poprimila ovakve razmjere i nije se globalno proširila jer je inkubacija bila puno kraća pa su se zaražene zajednice lakše i brže izolirale, a kontrola simptoma je bila puno jednostavnija. Ali problem je na dalekom istoku bio ozbiljan. Bili smo poslovno tog proljeća u Seoulu i Taipeiju, dva tjedna krajem ožujka - početkom travnja. Na svakom aerodromu smo i po dva puta prolazili kroz full-body infracrveni skener i sjećam se da su na povratku, u Hong Kongu izdvojili jednu gospođu (zapadnjakinju) jer se na skeneru pokazalo da ima temperaturu prsnog koša veću od temperature glave. Propustila je let, ne znam što je dalje bilo.
Uglavnom, već u tom času je SARS epidemija zamirala, čisto prirodno, jer je došlo toplije vrijeme. Danas, da nije sada ove epidemije, više se nitko ne bi ni sjećao SARS-a.
Naravno da ovaj virus nije baš takva šala (da jest, ne bi uopće bilo širenja epidemije na južnoj polutki, gdje je sada ljeto, ali vidljivo je da je na južnoj polutki širenje virusa puno slabije, uz bitno manje mjere suzbijanja epidemije), ali ako sposobnost virusa za preživljavanje izvan tijela domaćina zaista bitno opada s porastom vanjske temperature, onda će, kad zatopli, biti moguće olabaviti mjere bez opasnosti da se epidemija vrati u galopirajuću razinu, a ozbiljnije restriktivne mjere prevencije odnosit će se na one koji su bili u kontaktu i na one koji su u rizičnim skupinama.
Eto, tako nekako to ja vidim.