13.08.2021 | 09:55
dpasaric kaže:
Da se nadovežem na temu o ludim Australcima, za koje mi se čini da pretjeruju, evo vam jedan odličan tekst vrsnog ekonomskog analitičara, Velimira Šonje koji kaže "Ne smije se sve u društvu podrediti borbi protiv jedne bolesti", a u ovom tekstu govori upravo o tim anomalijama države gdje postoji tanka razlika između istinske brige za čovjeka i diktature. Tekst nije kratak, ali vrijedi pročitati.
arhivanalitika.hr/blog/od-drzave-blagost...ktature-blagostanja/
Pratim ga još od kada sam ga upoznao na Kampusu na Trsatu tijekom jednog okruglog stola i gdje sam vrlo brzo shvatio koliko je lucidan i kako lijepo povezuje stvari na mnogo široj razini.
Nije mi baš sasvim jasno što je u tekstu odlično, no s dobrim dijelom toga se slažem. Doduše, ne vidim gdje išta što piše ima veze s ekonomskom analizom, meni to sve izgleda kao sociologija.
Ono što je (meni) smiješno u cijeloj priči je što se koriste termini "država blagostanja" i "diktatura blagostanja", kao nekakve kovanice za - što?
Po meni, glupo je i uopće bespredmetno jednu malu Hrvatsku koja nije nijedno od ovog u navodnicima gurati i kalupiti u nešto takvo. Prije svega zato što sustavi zaduženi za pandemiju (prije svega zdravstvo i financije) su i prije pandemije bili neodrživi.
Usporedba pandemije s pušenjem ili pojasima u automobilima je nešto što smatram neprimjerenim iz više razloga, primaran je taj da pušenje i nevezanje puno manje utječu na zdravlje ostatka društva no što to radi COV-19.
Trošak (financijski) i količina resursa sustava (obučenih ljudi i opreme)je daleko veći nego što je taj osiguranik mogao pridonijeti sustavu, pušači kroz velike namete na cigarete, a vozači kroz poreze na CMV, trošarine, naknade... i sve ostalo direktno upumpavaju novce u sustav.
Dodatno, promatrano u jedinici vremena, broj zaraženih s tegobama koje zahtjevaju intervenciju sustava (zdravstva) je daleko veći nego što je to kod pušača, pretilih ili nekih "trećih".
Priča o radikalnom lockdownu isto tako ne drži vodu, jer ga u HR, ma što tko mislio - nije bilo. Svi javni sustavi su i dalje bili u funkciji i odvijao se život.
Jedino, sasvim legitimno pitanje koje proizlazi iz teksta je - kad smo i zašto toliko počeli sumnjati u stručnjake i znanost, odnosno dopustili sumnju?
Jer, kako ja to vidim, velika većina bi nekakva prava bez obveza istovremeno pozivajući se na kolektivnu (odgovornost vladajućih) umjesto osobne odgovornosti (u demokratskim društvima koja su još uvijek većina u zapadnom civilizacijskom krugu, jedan čovjek je jedan glas, a vladajući se biraju na temelju tih glasova).
Kritika je dobra kad i ako je argumentirana.
Čovjek je u svom tekstu dao pregled zbivanja bez da je argumentima našao modus koji funkcionira za - pandemiju.
To što nešto (ne) funkcionira u Osijeku (recimo tramvaj kao oblik javnog prijevoza) ne znači da će jednako tako u Rijeci funkcionirati.
Ne postoji način kojim možeš u demokraciji regulirati konformno i devijantno ponašanje ako nema sustava "kazni" i "nagrada". Pandemijski - zašto bi sustav trošio svoje ograničene resurse na tebe koji se nisi cijepio (a mogao si i preporučeno ti je), ako ima onih koji jesu djelovali po preporuci i jednako tako trebaju taj sustav? Ideš na kraj reda, pa ako što ostane...
Jel pošteno? Pa i ne baš. Jel normalno? Recimo da nije, onda slijedi pitanje - do koje mjere možeš podrediti sustav pojedincu a da i dalje imaš sustav koji je normiran i uniforman i "pravičan"?
Alternativa krajnja, u rangu radikalnog lockdowna, je privatizacija svih solidarnih sustava - pa tko s čim ima, s tim klima. To onda nužno dovodi do pitanja - što NE smiješ privatizirati, odnosno na što tržišna ekonomija nije ili ne bi smjela biti primjenjiva?
I tako možeš rastavljati na proste faktore što god poželiš, nalazeći valjane argumente zašto bi ovo ili ono bilo bolje, a u praksi ti ostaje i ona neočekivana negativna posljedica svake promjene.
Dakle, najbolje je "ne dirati ništa", a to je neizvedivo.
Lokalno, na primjeru Zg sa aktualnom smjenom vlasti, ako pričekamo dovoljno, vidjet ćemo rezultate promjena. Problem je - koliko je "dovoljno" i što očekujemo kao promjenu.
U konačnici, zanimljivo će biti za 30 godina razmatrati posljedice ovog i do čega će dogurati "oni što dolaze za nama".
Trenutno smo previše involvirani da bi mogli i stigli objektivno mjeriti koliko pandemija utječe na društvo. Najraniji mogući efekt vidim u trenutku kad oni što zadnjih godinu i pol dana idu u online škole i samoizolacije postanu konkurentni na tržištu rada i budu nužno morali doprinijeti sustavu.