15.07.2024 | 13:38
m@xym kaže:
Znači, ako neka odrasla osoba, s vremena na vrijeme priča sama sa sobom, tijekom javnog nastupa, onda je to sasvim uredu
Meni je to OK neovisno slažem li se s tim što ta osoba govori ili radi. Također smatram da je nebitno priča li netko sam sa sobom tijekom javnog nastupa ili sasvim privatno, dok leži u kadi i gleda u strop.
Ja razgovaram sam sa sobom relativno često i redovito, obično dok se vozim autom, najčešće kad sam sâm, ali nije pravilo. Ne radim to najčešće kad sam sâm jer želim to sakriti od drugih, nego zato što sam najčešće tada neometan pa se upustim u neku introspekciju. Ali nekad mi se dogodi i u uredu, nekad i na sastanku.
Iz toga što obojica naglašavate da čovjek razgovara sam sa sobom dok javno nastupa, odnosno dok je u eteru, zaključujem da je vama obojici to bitan aspekt? Zašto? Nagađam (a vi me ispravite) da i VI razgovarate sami sa sobom, pa i u prisustvu drugih osoba, možda i prilikom javnog izlaganja, samo to ne činite na glas, tj. tako da drugi primjete. Nagađam to jer vjerujem da većina ljudi to radi barem ponekad.
E, sad, koja je suštinska razlika u tome što netko razgovara sam sa sobom na glas, pred drugima, u odnosu na to da razgovara isto tako samo "u sebi" (bez da izgovara riječi koje zamišlja)? Rekao bih, osoba koja razgovara "u sebi" čini to "u sebi" jer se boji osude okoline, odnosno želi izbjeći čudne poglede. Jer je od djetinjstva indoktrinirana da je to nešto loše, neki indikator psihičke bolesti ili ne znam čega.
U tom smislu, za mene Roger Waters nema ni na koji način umanjenu sposobnost prosudbe zato što priča sam sa sobom, nego je čovjek jednostavno - nonkonformist.
Kad smo već od toga, meni puno ozbiljnije smeta kad netko o sebi govori u trećem licu, bilo javno ili privatno.
Roger Waters mi je drag kao muzičar i pjevač, i Pink Floyd mi je omiljena grupa, ali to i dalje ne znači da je pričanje sa samim sobom, u javnosti, nešto normalno
Definicija normalnog je da to ono što radi ±34,1% ljudi oko srednje vrijednosti Gaussove krivulje. U tom smislu, Roger Waters sigurno nije normalan i nije uopće potrebno da razgovara sam sa sobom da bi to demonstrirao. Osim toga, "biti normalan" zapravo i nije neka pohvalna osobina. "Normalni" ljudi su mediokriteti. Tako da može biti i ponosan što nije normalan (vjerujem da i jest).
isto kao što i činjenica da se radi o poznatoj i priznatoj osobi, ne znači da je bilo što od onoga što on govori o Rusko-Ukrajinskom sukobu, mjerodavno mišljenje.
S tim se potpuno slažem. Nije nikakav prorok, ni Mesija, čak ni neka posebna moralna vertikala pa da bi njegove riječi trebali uzimati kao ad hoc istinu. Sve je podložno argumentaciji. Ali - zašto onda nema argumentacije? Zašto ne "ja smatram da Roger Waters nije u pravu jer..." umjesto "gle, priča gluposti, on nije normalan, razgovara sam sa sobom". Kako reče Davor, argumentum ad hominem, školski primjer. Tko tome pribjegava, automatski je pokazao vlastitu nedoraslost diskusiji.
Reći da treba biti oprezan kod kvalifikacije da netko "razmišlja svojom glavom" dok u isto vrijeme priča sam sa sobom tijekom javnog nastupa, nije ništa zločestije od tvrdnje da onaj tko misli jednako kao mi, zapravo "razmišlja svojom glavom", dok je onaj tko razmišlja različito od našeg mišljenja, plaćenik ili marioneta WEF-a i Big Pharma-e.
Svojom glavom razmišlja onaj tko ima kritički stav prema nečem izrečenom pa je sposoban uočiti nelogičnosti i nedosljednosti u nečijem izlaganju. Tko to ne zna, nego mu je protuargument da je osoba s druge strane "kreten youtuber", "glupan" ili, evo, "nije normalan", sam je dokazao da ne razmišlja svojom glavom.