04.04.2022 | 19:24
I evo malo štiva na jednom mjestu. Kako rekoh, bit će film po ovom snimljen, jamačno.
Bitka za Kijev
S malim odmakom sad se može rekonstruirati cijela bitka za Kijev koja je počela ruskim napadom 24.02, a završila spektakularnom pobjedom Ukrajine 31.03.
Putin je imao dva plana za Ukrajinu. Jedan je bio četverosatni, drugi, plan B je trebao trajati 3 dana. U oba slučaja je poslao na Kijev izuzetno velike snage.
Četverosatni plan
Iz ruske perspektive, optimalan plan je defacto precrtavao okupacije od strane SSSR-a Mađarske 1956., Čehoslovačke 1968. i Afganistana 1979. Ulazak u glavni grad, preuzimanje nadzora nad TV-om/radijem i objava na TV da je ostvarena pobjeda.
Plan je uključivao zračni desant na aerodrom Hostomel sa 1000 specijalaca koji bi preuzeli kontrolu nad njim, onda bi došli transporteri IL-76 sa dodatnih 7000 vojnika i njihovim oklopnim vozilima koji odjurili do predsjedničke palače i TV stanica u Kijevu.
Na papiru je to držalo vodu. Rusija je to već činila prije i na taj način rušila vlade. U zoru 24.02. 30 transportnih Mi-17 s borbenom pratnjom je krenulo u napad na Antonov aerodrom u Hostomelu.
Prva bitka rata u Ukrajini i bitke za Kijev je bila na aerodromu i trajala je 24.-25.02. Ruske padobranske snage (dijelovi 11. i 35. zračno desantne brigade) su došle u helikopterima, ali ne u potpunosti. Navodno je gotovo pola helikoptera srušeno prije nego su uopće stigli do aerodroma. Ono što je ostalo do 1000 specijalaca su dočekali specijalci Ukrajine (3. regimenta specijalnih snaga). BItka je bila u punom zamahu kad su se pojavili ogromni IL-76 i pokušali slijetanje. Ukrajinci su dva pogodili i od spuštanja se odustalo; transporteri su preusmjereni na najbliži aerodrom pod ruskom kontrolom, Gomel u Bjelorusiji.
U međuvremenu je Ukrajina poslala 4. brigadu za brzi odgovor i ponovno su zauzeli aerodrom koji je kratko vrijeme bio u ruskim rukama. Znali su da dolaze velike snage iz smjera Bjelorusije i uništile su piste u zračnoj luci koje su sad postale neupotrebljive.
Rusija je poslala novi val padobranaca, ovaj put u 200 helikoptera (gotovo 5000 vojnika) koji su opet zauzeli aerodrom 25.02. No, ukrajinske snage su okružile aerodrom i ruski specijalci nisu mogli izaći iz tog okruženja.
Glavnina ruskih snaga je išla iz smjera Bjelorusije, ali sad po tlu. Kombinirana 35. armija se probila kroz ovaj obruč i 25. 02. je aerodrom bio pod ruskim nadzorom, ali neupotrebljiv - Pirova pobjeda.
Sad se vjerojatno sjećate da su Ameri ponudili evakuaciju Zelenskom (I need ammo, not a ride!), jer su svi mislili da je pad Kijeva neizbježan. Ova poruka Zelenskog je sasvim sigurno jedan od najboljih primjera psihološkog djelovanja na vlastite snage (Napoleon je još rekao da je motivacija prema snazi 10:1) koje su sad bile spremne izginuti u obrani.
Opasnost je bila stvarna, ali Ukrajina nije tako mislila. Umjesto panike, oni su se primili posla.
Plan A, u kojem je sudjelovalo 8000 najelitnijih padobranskih snaga Rusije nije uspio.
Plan B, okruženje Kijeva
Plan A je predstavljao idealan scenarij, ali za svaki slučaj, Rusi su imali i plan B. Istog jutra (24.02.) krenuli su puni napad na Kijev kopnenim snagama kako bi glavni grad zauzeli silom. Ovaj plan je bio složen po uzoru na Grozni i rat u Čečeniji. To je bio Putinov prvi rat; ruske su snage okružile Grozni. Oko njega su položile minska polja. Bombardirale su ga dan i noć dok nije od njega ostao ni kamen na kamenu. IDENTIČAN plan vidimo na djelu u Marijupolju i danas (Marijupolj sa 450 tisuća stanovnika je po veličini vrlo sličan Groznom). Upravo to je (bio) plan B za Kijev. Okruženje i bombardiranje.
35. kombinarana armija je iz Bjelorusije trebala stići do predgrađa Kijeva (Hostomel koji se nalazi odmah do Irpina) i onda okružiti Kijev drugi dan. Uništavanje je trebalo početi treći dan. Plan nije predviđao predaju Ukrajine u 3 dana, ali uz ovakav razmještaj snaga Rusi su mogli tući po njemu i dvije godine, ako bi bilo potrebno.
Da bi plan B uspio, ovisio je o mojoj omiljenoj temi, pogađate, logistici! Udaljenost Kijeva od Bjelorusije (granice) je točno rub dosega tenkova i drugog oklopa s gorivom koji mogu ponijeti sa sobom. Da je gorivo stiglo drugi dan, cca 70.000 ljudi sa 7000 oklopnih vozila (uklj. 2100 tenkova) bi imalo dovoljno goriva za okruženje Kijeva drugi dan i opsada bi počela 26.02. No, to se nije dogodilo. Prvi dio je išao točno po planu. Tenkovi su 25. 02. došli do Hostomela, 20-ak km sjeverno od Kijeva, ali nisu imali više goriva. Došli su na predviđeno mjesto, ali gorivo nije stiglo.
Jasno da su zvali. Konvoj je udaljen sat vremena. Čekaju. Nakon sat vremena zovu opet. Konvoj i dalje kasni, ali stiže. Četiri sata kasnije, i dalje stiže i dalje kasni.
Konačno, zapovjednik 35. armije daje otpust svojim snagama neka se odmore i naspavaju. Provjerava još jednom lokaciju konvoja, oni javljaju da su sat vremena udaljeni, naišli na mjesto lolanog otpora, uska cesta, to se rješava, sve je pod kontrolom...
To je onaj THE komvoj o kojem sam pisao puno i opširno. Ukrajinske snage s kvadovima su dočekale čelo i roknule ga, most je srušen, a stražnji dijelovi konvoja su se nabijali naprijed da bi stigli na vrijeme do potrebnih mjesta. Istovremeno dolazimo do dijela korupcije i skupo plaćenih telefona za enkriptiranu komunikaciju koja nije bila tako dobra. Ukrajinci su te telefone nabavili u području Donjecka (na buvljaku!) nekoliko godina prije i razbili su njihovu zaštitu te su se mogli ubaciti u komunikaciju što su i činili. Osim toga, Azart sustav se u borbenim uvjetima pokazao slabim zato jer je za svoje funkcioniranje tražio podizanje posebnih visokih antena koje su Ukrajinci odmah počeli uništavati. Na taj način snage na terenu nisu imale kontakte sa višim razinama zapovjedništva. Ukrajnici su zavlačili snage 35. armije uvjeravajući ih da tek što nisu stigli do njih. Istovremeno, vjerojatno ključan potez u obrani Kijeva bila je odluka Zelenskog (ili zapovjedništva ukrajinske vojske) da se otvore brane i poplavi područje na sjeveru Kijeva čime je bilo kakva mogućnost dobave bilo čega izvan cesta postala nemoguća. A ceste su uske i relativno lako se zaguše, kako primjer ove kolone pokazuje.
Da su Rusi na vrijeme shvatili da ovaj konvoj neće stići tj. ne stiže, mogli su zatražiti drugi da proba doći do njih alternativnim pravcima (iako je dvojbeno bili to uspjelo). No, nisu, jer nisu mogli stupiti u izravan kontakt i dve tjedna su čekali na konvoj koji samo što nije stigao.
Sad se zna da je inicijalno zaustavljanje konoja odradila skupina od 30 komandosa na kvadovima koje je vodio pukovnik Jaroslav Hončar. Jurili su močvarnim tlom opremljeni opremom za noćno promatranje i dronovima, dočekali čelo i uništili prva tri kamiona na uskom mjestu te tako zaustavili napredovanje u kritičnom trenutku. Svaku noć su ga napadali kao duhovi; udarili bi i nestali u noći. Istovremeno su mostovi prema Kijevu porušeni i konvoj je ostao zaglavljen. Rusi su pokušali složiti pontone, ali njih je trebalo dovući, pa postaviti, Ukrajinci su ih uništavali i tako izazivali dodatna kašnjenja. Konvoj je rastao do svoje pune duljine od 64 km gdje je bilo 1400 kamiona zaglavljeno na uskoj cesti. Pratilo ga je kao osiguranje 2000 vojnika koji nisu mogli slomiti ukrajinski otpor.
Ruski je zapovjednik tek negdje 11.03. shvatio da ih Ukrajinci vuku za nos. Rusija je poslala druge konvoje durgim putevima koji su 14.03. napokon stigli do snaga 35. armije. Ovo kašnjenje je spasilo Kijev.
Bitka za Irpin
Iako su oklopna vozila bila bez goriva i manevar nije bio moguć, nisu samo uživali u prirodi. Bili su nadomak Irpina, gradića sjeverno od Kijeva (30-ak tisuća stanovnika) i napad je počeo 27.02. No, u njega nikad nisu ušli tj. nisu ga zauzeli. Bitka je trajala mjesec dana i 28.03. Ukrajinci su tad izbacili ruske snage iz Irpina i oslobodile ga.
Trodnevni plan je predviđao okruženje Kijeva. Ruske snage iz Ho stomela su mogle samo u dva smjera i Ukrajinci su to znali. Kad su 16.03. Rusi konačno obavili dopunu zaliha goriva 35. armije 70.000 ih je krenulo u pokušaj obuhvata Kijeva. Ukrajina je pojačala snage za obranu dok je trajalo ono zavlačenje konvoja i spremno dočekala Ruse u Višgorodu. Rusi ga nisu uspjeli zauzeti. Čekali su predugo, trenutak je prošao. Krenuli su na istok. Tamo ih je dočekala zasjeda pokraj Makariva. Ukrajinske snage su u dva dana riješile ruske oklopne snage i oslobodile Makariv 22.03. Osim toga, uspjele su pogoditi i zapovjedno mjesto 35. armije. Oklop je uništen izvan Makariva, a pješačke snage 35. armije su ušle u flajšmašinu Irpina u uličnim borbama. Gotovo pola snaga 35. armije je onesposobljeno (likvidirano, ranjeno). Napad na Kijev je propao i ostaci 35. armije su se 31.03. povukle natrag u Bjelorusiju.
Bitku za Kijev je dobila Ukrajina porazivši ruske snage do koljena. Izuzetna pobjeda Ukrajine koja će se dugo proučavati na svim vojnim akademijama svijeta.