23.06.2019 | 23:31
drlovric kaže:
Imas li ijedan primjer gdje se Crkva ogradila od svojih svecenika (tih pojedinaca budala koje spominjes) i rekla da to nikada nije bio zvanicni stav Crkve?
Pokojni Papa Ivan Pavao II učinio je i bolje od toga. Priznao je određena nedjela rkt Crkve, pa i značajne većine rimokatolika, iz prošlosti i formalno je izrekao ispriku ispred Crkve za njih.
en.wikipedia.org/wiki/List_of_apologies_...by_Pope_John_Paul_II
I aktualni Papa je nastavio tu praksu, koliko pratim.
I, da budemo iskreni, to je već puno više nego što je npr. učinila (tj. nije učinila) britanska vlast za npr. ratni zločin počinjen bombardiranjem Dresdena i drugih njemačkih gradova (bez stvarne vojne svrhe), a kamoli američka vlast u pogledu ratnih zločina počinjenih u npr. Hiroshimi i Nagasakiju, a o napalmu i drugim grozotama u Vijetnamu da i ne pričamo...
(svjestan sam da povijesna zlodjela rkt. Crkve i ratni zločini vojski određenih država nisu sasvim usporedivi, ali čisto radi konteksta, čin priznanja i isprike u najmanju ruku ukazuje na dobru volju da se stav o nepogrešivosti promijeni)
Elem, ako je Papa, kao vrhovni poglavar Crkve, priznao određene zločine Crkve i ispričao se za njih (koliko god ta isprika suštinski ne mijenjala ništa jer se stoljetne posljedice tih nedjela ne mogu izbrisati niti popraviti), to što bilo koji vjernik subjektivno ne želi pogledati istini u oči i priznati (sebi, prije svega) da institucija kojoj se priklanja nije bezgrešna i da zlodjela nisu počinili "neki ljudi", nego su upravljana i organizirana s vrha te instuticije - ostaje samo subjektivno i emotivno iskrivljavanje stvarnosti u svrhu bijega od bolne spoznaje. Što je šteta i, u krajnjoj liniji, nepotrebno jer Bog je prisutan u svim stvarima i u svakom od nas i nikome nije potrebna niti jedna Crkva kao posrednik između pojedinca i Boga.
I opet jedna ne sasvim usporediva paralela - rimokatolički su vjernici na jednak način emotivno nespremni prihvatiti činjenice o organiziranim zlodjelima svoje Majke Crkve, kao što su uvjereni komunisti emotivno nespremni prihvatiti činjenice o organiziranim zlodjelima komunističkog režima. Sve je to, zapravo, prvenstveno stvar indoktrinacije, a ne vjere. Ljudi su u ogromnoj većini puno spremniji slijepo se povoditi, nego razmišljati samostalno i kritički.