27.06.2021 | 13:30
cariblanco kaže:
Tako isto slobodnoumni pripadnici NOB_a dođoše u jesen 1945 i riješe mog djeda s majčine strane, s izlikom da je ustašama pekao janjce, pa ostade pokojna baba s sedmoro dijece. Ono život, samo za poželiti u Slobodnoj državi. Ljudi moji pa pekao bi on janjce i partizanima, da ih je tad tamo bilo. Da je otišla moja baba u kanalizaciju s svojih sedmoro dijece, sad bi se vodio poželjniji diskurs na jabučnjaku.
Tako bih mogao i ja, o bakinoj braći od kojih je jedan bio idiot koji je otišao u ustaše, drugi u partizane. Obojica su poginula, jedan u nekoj bitci, drugi na Bleiburgu. Ili dedina braća, svi klinci u vrijeme rata, dvojica taman za vojsku, jedan otišao u partizane, drugi se skrivao jer su ga htjeli mobilizirati u domobrane. Ili njihov otac, moj pradjed, svećenik. Svi su oni znali tko su i što ustaše i njihovi pomagači i gadilo im se to. A ovaj jedan crna ovca je doslovno dobio što je zaslužio. Zapalila bi baka svijeću za njim, ali nikad nije rekla da nije zaslužio. To je razlika.
Tvoj djed je možda imao nesreću da naleti na neke budale željne osvete nad bilo kim, a možda je aktivno podupirao fašiste i bio obilježen zbog toga. Oni koji su pomagali partizanima u ratu uglavnom nisu najebali, mada je bilo slučajeva, to je rat jebemu.
Ili SFRJ, s obzirom na okružje i hladni rat, super smo prošli. Da nije bilo Tita i njegove ideje o nesvrstanima, pojeli bi nas kao kolač na svadbi. Nama su u tom mrskom komunizmu, odmah poslije rata uselili brat bratu 12-15 obitelji u kuću. Od podruma do tavana svaka obitelj bi dobila jednu sobu. A WC je bio jedan na katu. I to je bilo razumljivo jer je naša kuća ostala čitava, dok su ti ljudi bili izgubili sve. I kako objašnjavaš da moj deda, i mi općenito to razumijemo i nismo se bunili - dok kad to ispričam nekom desničaru katoliku on podivlja doslovno jer kako je to moguće, to se ne smije, sve ih se trebalo na ulicu baciti. Hej, bilo je to odmah poslije rata.
I sad, velika većina njih je ubrzo našla posao, sredstva i odselila u svoje. Ostali su samo dvoje obitelji lešinara i troje starčeka koji nisu nikoga imali svoga. Mi smo svremenom kakosu ljudi odlazili ili umirali širili se natrag na svoje, osim ovih dvoje lešinara. Jedan propalica i alkić, a drugi lopovski pravovjerni hrvati koji su si za svo to vrijeme izgradili kuću u Velikoj Gorici veću od naše, a ovo držali kao računicu da ih moramo isplatiti kad ćemo prodavati jednog dana.
Pazi, od 12-15 obitelji koji su bili zahvalni što smo ih primili i zahvaljivali se pri odlasku, do par bespomoćnih i siromašnih starčića, i na kraju ovakve domoljubne lopine.
Uglavnom, svih smo se riješili osim ovih zadnjih, oni su uspjeli dobiti kao zastićeni podstanari kojih 10.000 eura da odu. Želim im bolno i mučno umiranje od neke teške bolesti. Takvi pravi hrvati su veće zlo od bilo kakvog krvožednog partizana